Naslovna VESTI PSI TUŽNA PESMA O PSU RASPLAKALA SRBIJU: Čekaj me ja ću doći!

TUŽNA PESMA O PSU RASPLAKALA SRBIJU: Čekaj me ja ću doći!

18
čekaj petface

Čekaj me ja ću doći – naziv je jedne od najtužnijih pesama, koja je protutnjila Internetom i rasplakala sve ljubitelej životinja. Ne znamo koliko tačno šerova i komentara broji, jer je i u našu redakciju stigla sa apelom da je objavimo. I hoćemo, jer je i nas dirnula, baš u „metu“.

Pesmu prenosimo u celosti, a verziju koju smo dobili potpisuje Ljiljana Vukosavljević, 28.02.2014.

čekaj petface

Čekaj me ja ću doći:

Još jedna noć je prošla, otvaram umorne oči,
novi dan, nova nada..možda će danas doći..
Malo sam gladan i žedan, odavno nisam jeo..
i puno drugara takvih, još usput ja sam sreo.

DIRLJIVA PESMA (ne)čoveku koji je posle 10 godina napustio psa!

Al’ neka..nema veze..još ima snage i moći..
još pamtim tvoje reči, čekaj me…ja ću doći..
I tako od onog dana, prošetam, pa se vratim
i čekam na istom mestu i nikako da shvatim..

Prolaze tako ljudi, svak’ ide putem svojim,
ja tražim poznato lice i mašem repićem svojim.
Neko me pomazi malo, neko i udari nogom,
al’ neka, sve će to proći i opet biću sa tobom.

čekaj petface

Setim se onda tako, kada mi teško bude,
dolaska u tvoju kuću, među te sve nove ljude.
Svi ste se smejali jako, na dlan ruke sam stao,
rek’o si da me voliš, da nikom ne bi me dao.

A ja sam bio sretan i već tada sam znao,
da ako zatreba nekad, za tebe život bih dao.
Svud sam te pratio stalno, delili sreću i tugu
i nikom verovao nisam, kao svom najboljem drugu.

Zato mi jako čudno, bejaše onog dana,
gledao si me dugo, pa izveo iz stana.
I krenusmo u vožnju i to baš podužu neku,
puno smo ulica prošli..i most..i neku reku..

Tada smo odjednom stali, krio si od mene oči,
rek’o si da te čekam i da ćeš sigurno doći.
A ja sam ostao zbunjen, gledao dugo za tobom,
sam u nepoznatom kraju, ne znajuć’ kud bi sa sobom.

I prolazili su dani, teški, al’ hrabrio sam sebe,
u svakom čoveku što prođe, ja sam tražio tebe.
Mnogo je od tada prošlo, smenjivala se leta, zime,
kad mi je najteže bilo, dozivao sam ti ime.

Dođi..molim te, dođi.. sve biće kako treba,
ništa ti tražiti neću, čak ni koricu hleba.
Al’ tebe nema, pa nema, ja više snage nemam,
polako sklapam oči, na put se poslednji spremam.

A ako nekada i dođeš..možda i nećeš..al’ ako..
znaj, čekao sam te dugo i voleo sam te jako..
Dok zora polako sviće, ja zadnjim dahom dišem..
za oproštaj te molim, nisam mogao više..

*Nije dozvoljeno preuzimanje celog ili delova teksta i grafičkih segemenata bez prethodne saglasnosti autora.

Prethodni tekstPred školom ostavljeno maleno štene u kutiji, na kojoj je stajala poruka!
Sledeći tekstPANČEVO: Keruša nađena u skučenom dvorištu, blatu i na lancu!

18 KOMENTARA

  1. Ljilja još uvek čuva životinje , ima oko 40 pasa i više od 20 mačaka. Ona zasluzuje mnogo više od ove objave, ali baš lepo, da ste objavili. Neko mora opisati rečima kako se oseća napušteni stari prijatelj, a pošto on sam ne može, onda je to tako dirljivo napisala Ljilja – hvala ti , Ljiljo za sve!! Slavica

  2. ddraga bas si me rasplakala,ja sam udomila takvog jednog zutog malog cudnog,sa zubicima rekla sam mu dodji Dusice..priso je i sagnuo se skoz glavicu mi spustio u krilo..zaglila sam ga i gotovo..uvela ga u stan okupala ..nahranila jedva je jeo malo samo ..cini mi se samo zalogajcic virsle..gok sam ga kupala videla sam da je decak..i ostalo je ime D usan…upoznala ga sa mojim vec velikim macama KIKI,UKI,MAJA I ZIKA….i dan danas se pitam kako je mogao da te ostavi gazda..vidi se da je ziveo u kuci,dobar je dusa moja tako sam ga odmah zavolela kao d a se znamo od pre.. samo place kad hoce da izadje napolje a mace mu nedaju da prodje a on ceka da ih sklonim…inace smo svi u velikoj ljubavi …i to nije sve imamo jos copor takvih bacenih..ali su svi tu ispred moje terase…tako da ja svaki dan sa njima prosetam nahranim ih i obavezno vodu ispred napunim za sve njih,…laju samo na neljude..na one koji ih gadjaju i biju a ja vodim rat sa njima zbog njih…veruj te ponosno hodamo..svi imaju imena tako kako sam im dala..kao vojnici idu zamnom..svo desetoro.. naravno toliko ogovaranja i netrpeljivosti da sam kuckarka,kako mogu toliko da ih sve sakupim hranim,odakle mi kad neradim nemam ni za sebe a pun stan macaka i psa i sve sto mogu da kazu i komentarisu znam ja to..ali samo neznam i jos uvek se pitam..zasto i kako je mogao da ga ostavi gazda..ja to gledam ovako kao majka koja je rodila ,dete a onda ga je bacila..mozda sam luda,eto ovo sve pisem u jednom dahu,verovatno ima gresaka u pisanju ali oprosti te mi jos samo da dodam da sam majka i da imam unuke ,ali zivim sama u ovom drugom svetu…tako da ne pomisle ljudi koji me ne poznaju da sam bas ono totalno neispunjena pa zbog toga volim zivotinje…samo sam htela da objasnim zasto svi psici koji me vide i veliki da ne kazem bas mali…dodju sami mi prilaze i ja ih odmah tako zavolim i onda se druzimo…a sto ce me ljudi komsiluk lincovati zgog toga..i svakakvih komentara…nema veze..ja i dalje volim moje ljubavi sine cero i tako im se obracam kao deci,dali sam normalna? samo sam htela da podelim ovu moju pricu i da se divim gospodji i da je razumem !!

    • predhodna pijesma istinita jer tko voli božija bića ima ljubav za sve i za njih jer su stvoreni za nas i mi za njih, a vi ste jedni od božjeg dara i nitko vam nemože ništa nebojte se ljudi ni ikog ponosno hodajte jer ste bogam dati i tako je zapisano jednog dana kad mi sklopimo oći i za nama če neko zaplakati ali ta bića divna znajte umiru za svoiim ne gazdama to je ružno mi smo za njih sve ,kao i oni za nas ja tako gledam , ako volim srcem i dušom i oni nas , a samo što oni se odazovu na ime a mi još nismo toliko inteligentni da se odazovemo na njihov zov kad nas zovu , ali neka svaki mijauk i lavež il drugo okrenemo se a oči i glas sve kaže ,želim vam od srca sve najbolje nebojte se ljudi nego boga ali ni njega jer vas voli

    • Nisu samo usamljeni ljudi ljubitelji životinja i nije točno da samo neispunjeni vole životinje. Volim ih obožavam ih u mjestu u kom živim sve pse znam i svaki mi priđe i ruke liže i svakoga pomazim imam i susjeda velikog bijelog popne se na zidić balkona i gleda di sam ja kada izađem šapu mi da pozdravi me lizne pomazim ga i onda sjedne , najbolji susjed kojega sam imala nikad ljut laje kao i svi mi kada mu nije pravo hranim macu sa tri mačeta u vrtu svaki dan od jutra rana do večeri ako se zalomi da kasno kući dođem ona čeka zna kuda idem i vračam se kao prsić zamnom ide i prati me do kunog praga i čeka da joj hranu dam . Briga me što tko kaže briga me ako neko misli da sam luda odmahnem rukom i nastavim i oni su Božja bića i da ne trebaju Bog ih nebi dao. Bolje bi bilo da ljudi od njih uče jer imaju što naučiti. Jedna maca koja je s ulice prozvali je Zrinka kažu “zločesta je ” hoče ogrebati kažem mene neće kada ju zovnem odaziva se i dođe pa se mazi mnogi nisu vjerovali ali je tako a zašto e prema drugima “zločesta” ne znam vjerojatno nisu kako treba. Stoga treba ih pomagati. Imala sam u životu dva psa uginuli su na žalost nisam doma a životinjama se treba brinuti pa zato nemam psa ili macu u kući ali im dajem svu ljubav gdje god ih vidim sretnem nahranim vode dam i više im vjerujem nego onima na dvi noge. Pjesma me rasplakala svaka čast onome tko ju je napisao Brinie se za njih zaslužili su to.

    • Vi ste jedna divna plemenita duša draga gospođo.Vi i svi koji vole i pomažu napuśtenim životinjicama,zato HVALA VAM za sve i bog vas blagoslovio.

  3. O zlocinackom i izuzetno ruznom,nezahvalnom ponasanju nas ljudi prema zivotinjama,nemam dovoljno vremena da pisem.Ljudi su ionako suvisan teret ove planete,koju iz dana u dan unistavaju,a samim tim i najplemenitija bica,zivotinje.Onog dana kada budemo voleli sve oko sebe,bice nam daleko lepse,a sve lepote ovog raja u svemiru trajace mnogo duze.

  4. Plakala sam uz ove potrese stihove kao nekada davno uz Jesenjinovu Pesmu o keruši. Zaista lepa pesma puna duše. Autorki naklon do zemlje.

    • Ovu pjesmu su pročitale mase ljudi,ne samo u Srbiji,nego u svim državama okolo,a sigurno i veći dio ljubitelja zivotinja širom Evrope.Ljilja ima mnogo prijatelja i fb prijatelja,a ova pjesma je podijeljena na sve strane.Da,rasplakala je Evropu.Nadamo se,potaknula poneke na razmišljanje.Ljiljana je jedna od onih koji,nadilazeci svoje mogućnosti,otvara vrata beskucnim zivotinjama,dok mnogi nemaju potrebu pomoći nijednoj.Da,ovi njeni stihovi su poput Pjesme o kerusi.

    • Samo da napišem, do zadnjeg slova i tačke – slažem se sa vama. Asocirala me je na Jesenjenovu pjesmu iiii priznajem – imala sam knedlu u grlu i orošene oči.

  5. Ja sam takodje udomila kucu Tufna…Inace stalno se susrecem sa negativnim komentarima kako setam kucice jer nemam decu..Strasno ja se ne mesam ni u ciju porodicu, neljudi i olosi, gadjaju kuce kamenjem toliko me boli dusa i srce mi se kida ..

  6. Juce je moj najbolji prijatelj sklopio oci…do zadnjeg momenta sam bio uz njega kao i sve ove 15 godine,i on uz mene,prodao bi sve da sam mogao da ga spasim i sacuvam jos koji dan….njegova sapa na mom dlanu i pogledi puni suza,znali smo da se rastajemo…na neko vreme.Bicemo opet zajedno,negde,na nekom mestu…jednog dana.

  7. I ko zna po koji put ovo čitam,
    I ko zna po koji put plačem.
    Oni su JEDINI koji su iskreni.
    Hvala Ljiljani…

  8. Kada bih znala pisati pjesmu, napisala bih je ovakvu.. od rjeci do rjeci.. kako drugacije prikazati sto osjeca svaki odbacen i iznevjeren pas od svojih najblizih..prikazati toliku muku i tugu, a opet i to iskreno srce koje nikada ne osuduje i ne zamjera, to veliko psece srce koje do zadnjeg otkucaja ostaje vjerno i ispunjeno ljubavlju prema svom covjeku…Hvala ti Ljiljana!

POSTAVI ODGOVOR

Napišite svoj komentar
Unesite vaše ime