Čini se da ni u prirodi nije sve savršeno i idilično. Realna priča o ružnom pačetu ne završava se kao u čuvenoj Andersonovoj bajci gde jato labudova s radošću prima svog pripadnika u svoje društvo.

Primer za to je priča iz Skloništa za nezbrinute životinje grada Zagreba – Dumovec iz Hrvatske o jednom labudu. Prenosimo vam ceo post pa se uverite i sami.

Pročitajte i ovo: KAKVA TUGA – I vozovi stali zbog žalosti jednog labuda

Od ovog smo se labuda oprostili uz kišne kapi. Prije mjesec dana preuzeli smo ga na Bundeku. U oporavilištu za divlje životinje Zoološkog vrta grada Zagreba su ga izliječili i jutros nam javili da je ptica spremna za povratak u prirodu. Pokušali smo labuda vratiti na Bundek, ali tamošnje ga je jato dočekalo raširenih krila. Raširena krila i raširene ruke ne znače isto. Ti su pojmovi u suprotnosti! Jato pernatog povratnika nije željelo u svojoj blizini. Zato smo labuda ponovo ulovili, unijeli u naše vozilo te odvezli na jedno jezerce između Save i Odre. Tamo će uživati. Ima obilje hrane i može carevati po svom’. Čim smo ga pustili na jezero, prokapala je kiša. Želimo mu sreću!

Izvor: Facebook stranica Azil Dumovec