Lemur je ime psa koji je imao tragičnu prošlost. Godinama je zlostavljan od ljudi koji nisu shvatali da je psima potrebna ljubav, pažnja, briga kao i ljudima. Ti (ne)ljudi kao da nisu shvatali da i psi osećaju bol i patnju. Njegova priča nema srećan kraj, ali dokaz je da svako zaslužuje da oseti ljubav i sreću makar i na kraju svog nesrećnog života.
Lemur nikada nije imao dom sa poslasticama, igračkama, udobnim mestom za spavanje. Niko mu nije posvetio vreme u igri i maženju. Trpeo je mučenja, batine, odbacivanja. Do trenutka kada je najzad spašen i sklonjen u jedno prihvatilište, njegov duh i psiha su bili slomljeni.
Pročitajte i ovo: NEVIĐENA SVIREPOST: Zaključao psa u kavez i bacio u vodu!
Uplašen, ponekad agresivan, nepoverljiv do krajnjih granica… niko ga nije hteo. Vreme je prolazilo, činilo se da se nikada neće oporaviti od zlodela koja je preživeo. Doneta je bolna i teška odluka da bude eutanaziran. Ljudi koji su ga čuvali nisu gubili nadu do poslednjeg dana. I neverovatno, samo nekoliko dana pre eutanazije javila se porodica koja je želela baš Lemura. Lemur je spašen, i otišao je u divan dom gde su mu društvo pravile i sestre iste rase.
Pročitajte i ovo: VLASNICI NE HAJU ZA NJEGA – Vučko živeo 6 godina u kavezu!
Više nije brinuo da li će dobiti hranu. Više ga nije brinuo i plašio dodir ljudske ruke. Dobio je svu moguću ljubav i pažnju i on je to najzad prihvatio ali i višestruko uzvraćao. Ali, godine zlostavljanja su uzele danak. Zdravlje mu se samo mesec dana kasnije veoma pogoršalo. Lemur je umirao. Šteta koju su mu načinili ljudi je bila nepopravljiva.
Njegovi vlasnici su bili sa njim do posledenjeg trenutka. Lemur im je uginuo na rukama. Zahvalni su što je Lemur bio sa njima. Umro je dostojanstveno, okružen ljubavlju, nadamo se sećajući se samo poslednjih mesec dana svog života koji je bio ispunjen dobrotom i srećom.
Izvor: dogfull.com