„UBILO GA SUNCE“: Labradora Medu vlasnici ostavili na lancu i OTIŠLI NA MORE!

– Iako smo već naviknuli da nam “dobri ljudi” na prilaznim putu do azila redovito iskrcaju smeće, a barem jednom tjednom i psa (kao npr. jutros dva štenčića koja su nas u zoru prestravljeni dočekali stisnuti jedan uz drugog), najnoviji nas je “istovar” svih šokirao i ne možemo tu “ljepotu” zadržati samo za sebe, napisali su iz azila za pse “Društvo za zaštitu životinja Rijeka“, počevši svoju priču o Medi, tragično nastradalom psu!

Naime, kako su objasnili, pre nedelju dana prilikom šetnje u blizini azila, jedan azilski pas nanjušio je nešto što ga je prestrašilo. Odmah je bilo jasno da se u provaliji, uz prilazni put prema azilu, nalazi nešto ružno. U grmlju, delimično prekriveno granama, bilo je mrtvo telo psa koje se toliko ukočilo da ga je bilo skoro nemoguće pomaći. Međutim, uspeli su da očitaju čip.

PRVI ZABRANILI DRŽANJE PASA NA LANCU I U BOKSU: „Nedopustivo je da u 21. veku živo biće bude vezano“!

– Pas se zove Medo, ima 9 godina, zlatni retriver je i živio je relativno blizu azila. Pokušali smo doći do vlasnika, kako bi saznali kako se pas našao na tom mjestu, ali na adresi nije bilo nikoga. U neformalnom razgovoru sa susjedom saznali smo da su vlasnici išli na more, Meda pustili na lancu i na brigu (drugom) susjedu, a onda ga je u nedjelju 23.7. “ubilo sunce”, napisali su iz azila.

Ono što je posebno razljutilo volontere ovog azila je činjenica da je pas praktično uginuo u svom domu, a potom je njegovo telo bačeno u blizinu azila!

– Da li zato što je taj netko pomislio da nećemo niti primijetiti, budući da u azilu “ima puno pasa”? Kako je taj netko mogao misliti da će cijeli slučaj proći glatko, a pas je čipiran? Da li su psa u jarak kao zadnje smeće bacili sami vlasnici, susjed ili netko treći? U svakom slučaju, Medo sam do tamo nije došao, dodali su ljutiti volonteri!

POŽAREVAC: Kujica halucinirala od žeđi, jer su je vlasnici ostavili na kratkom lancu bez vode!

Takođe, ustanovljeno je da je pas samo jednom, u svojih 9 godina života, vakcinisan protiv besnila, iako Zakon kaže da je vakcinaciaj obavezna svake godine!

– Kako god bilo, silno smo tužni i ljuti zbog svega, ali našim mukama tu nije kraj. Budući da zbog strmog terena i ukočenog, mrtvog i teškog tijela sami nismo mogli pomaknuti leš Mede, zvali smo komunalnog redara Općine Kastav i objasnili situaciju. Također, rekli smo da, budući da se radi o vlasničkom psu, veterinarska stanica ispostavi račun zbrinjavanja leša vlasnicima. Na kraju krajeva, nije u redu da naša udruga, a niti Općina Kastav podmiruje račune komotnih vlasnika. Pogodite što se dalje dešavalo? Ništa. Medin leš je i dalje na istom mjestu. Crvljiv, usmrđen i širi zarazu, objasnili su.

Ne znamo kakav je život imao Medo, ali prema svemu sudeći – jadan. A takva mu je smrt. Nebitan, poput smeća bačen i zaboravljen.

– I nije prvi put, Medo nije prvi takav slučaj. Međutim, ovaj put pas ima identitet. I njegovi će ljudi odgovarati! Cijeli je slučaj u postupku prijave policiji i veterinarskoj inspekciji. I nema te utjehe za Medu, preostaje samo želja da počiva u miru i da u drugom životu živi i umre dostojanstvenije.
A onima koji bi ubuduće na sličan način htjeli postupiti prema svojem psu, poručujemo da negdje postoji šačica ljudi koja neće zatvoriti oči i koja će istjerati pravdu. Malu, ali barem nekakvu, napisali su za kraj!