Naslovna VESTI PSI PISMO UDOMLJENOG PSA: Samo sam čula – “Želim tog psa koji plače....

PISMO UDOMLJENOG PSA: Samo sam čula – “Želim tog psa koji plače. Zvaće se Lola”!

0
Lola petface

Mnogo je priča sa happy end-om, kojima svedočimo. Iako u jednom trenutku postanu odbačeni i psi koje vlasnik ne želi, tračak svetla na krjau tunela bude upravo  taj dan – dan udomljenja! Priča koja nam je stigla u redakciju napisana je od strane volontera “ZOO Higijene” iz Niša i prenosimo vam je u celosti!

– Mojoj sreći nema kraja, jer sam pre par dana našla svoj novi dom. Mnogo toga se desilo za kratko vreme i svoju priču želim da vam ispričam.

SPREMITE MARAMICE: Najdirljivije pismo psa posvećeno vlasniku!

Lutala sam tužna i uplašena tražeći svog čoveka, ne znam da li postoji pedalj zemlje koji nisam pregledala i to me dovelo u dvorište osnovne škole. Nije mi bilo jasno, zašto se oni mene plaše? Gde sam pogrešila? Nisam nikoga dirala, samo sam tražila svog čoveka! Nije mnogo prošlo, u dvorište su ušli neki ljudi i dozivali me da im priđem. Stavili su mi povodac oko vrata i mislila sam – vode me mom vlasniku, a onda čujem lavež pasa. Gde su me to doveli? Uvode me u kavez i kažu da moram da budem sama, jer sam velika i opasna… JA OPASNA?! Svašta!

Lola petface

Sedela sam u kavezu i čekala… Jedan dan, dva dana… Pet dana… Moj čovek se nije javio. Bila sam jako tužna i plakala sam. Prišla mi je jedna devojka i rekla: “Hajde da se slikamo, da nađemo tvog vlasnika!”

I znate šta se desilo? Moj čovek se nije javio ni tad… Tešili su me rečima da će naći još boljeg, ali sam ja i dalje bila tužna i čekala. Gde je taj novi čovek? Od starog sam digla šape…

A onda je devojci koja me slikala stigla poruka: “Ja ću da udomim kucu koja plače! Zvaće se Lola.” Neću da vas lažem, ime mi se mnogo svidelo. Čula sam dok prolaze pored mog kaveza, da treba samo da prođe vikend i da idem odavde. Šta je to vikend? Koliko to traje? Gde me onda vode? Mnogo pitanja o kojima razmišlja jedna kuca!

Znate šta se onda desilo, kad je taj “vikend” prošao? Možete da pogađate tri puta, ali ću ja odmah da vam kažem jer ne mogu više da čekam – UDOMLJENA SAM! Kažu, prvo idem u pansion jer mi je vlasnica van zemlje, a onda će ona da me čuva. Šetala sam i igrala se s drugarima, bili su oduševljeni kad su videli koliko sam ja dobra. Sad odbrojavam dane do upoznavanja svoje nove vlasnice i zajedničkog života sa njom i mogu da vam kažem, nije mi teško, sigurna sam da će da me čuva onako kako treba, mazi i pazi, a ja ću njoj da vratim višestruko.

Pismo radnika jednog šinteraja nateraće vam suze na oči!

I za kraj, imam poruku za sve vas: Ne napuštajte svoje ljubimce, jer oni vas ne bi nikad ostavili. Ne dozvolite da vas traže satima, danima, mesecima, kao što sam ja svog čoveka. Dobro ih čuvajte!

Tamo gde sam bila pre pansiona nalazi se dosta mojih drugara. Jeste, nismo se videli nešto puno, ali sam kroz čašicu laveža shvatila da su oni mnogo dobri. Ona devojka i njih slika i traži im nove vlasnike… Kad ih vidite – udomite ih, pružite im šansu za bolji život! I oni su tužni kao što sam ja bila i nekad plaču. I oni žele svoju kućicu, činije za hranu i vodu, svoj povodac i ogrlicu, svoje novo ime i ono najvažnije – svog novog čoveka. Ljubav koju će vam oni pružiti i trenuci koje ćete sa njima doživeti biće nešto najlepše što vam se desilo, mogu da garantujem to.

Sve vas pozdravljam i šaljem vam puno poljubaca i zagrljaja, Lola!

SREĆNO LOLA, UŽIVAJ!

*Nije dozvoljeno preuzimanje celog ili delova teksta i grafičkih segemenata bez prethodne saglasnosti autora.

Prethodni tekstZAJEČAR: Ovo su Branka i Veta, konji koji su živeli na hipodromu, a sada mogu završiti u klanici!
Sledeći tekstTUŽNE VESTI: Gorila Koko, koja je znala znakovni jezik, uginula u 46. godini!

POSTAVI ODGOVOR

Napišite svoj komentar
Unesite vaše ime